Vrganj je jedna od najpopularnijih i najvrijednijih gljiva u poljskim šumama, posebno u jesen. Njegov delikatan okus i svestranost u kuhinji čine ga sretnom kupnjom za mnoge berače gljiva. No, vrganj se u branju lako može zamijeniti s encijanom purpurensporusom – gljivom koja, iako nije smrtonosno otrovna, ima toliko gorak okus da pokvari svako jelo. Kako onda znati koju držimo u rukama?
Vrganj ima tamnosmeđi klobuk, a lincura svijetlosmeđu ili hrđastu boju.
Stručak vrganja je smeđe boje, dok je stabljika lincure masivnija i prekrivena tamnijom mrežicom.
Vrganj ima nježan, blago orašasti okus, a lincura oštro gorak okus.
Šešir – boja i tekstura
Smeđi vrganj
Na prvi pogled vrganj i lincura mogu izgledati slično, pogotovo kada su gljive mlade. Oba imaju polukružnu kapicu koja s vremenom postaje sve konveksnija. Međutim, razlikuju se po bojama. Klobuk vrganja najčešće je tamno smeđe, čokoladne boje, mjestimično može biti i svjetliji, a površina je suha i mat, na dodir blago matirana. Lincura ima svjetliju smeđu ili hrđastu kapicu, svjetlijih rubova, a površina mu je glatkija i baršunasta.
Stabljika je jasna razlika
Gentian purpurospora
Jedna od najkarakterističnijih značajki po kojoj se vrganj razlikuje od encijana purpurensporusa je izgled stabljike. Stabljika vrganja obično je smeđa, ravnomjerno obojena ili s blagom žućkastom nijansom pri dnu. Dosta je tanak i žilav.
S druge strane, noga jagorčevine je masivnija i jasno prekrivena tamnijom mrežom, što je ključna značajka po kojoj se može prepoznati. Ta mreža je pravilna i jasno vidljiva, dok vrganj nema takvu strukturu. Na to vrijedi obratiti pozornost, jer je mrežica na dršci ljutke jedan od najsigurnijih pokazatelja da imamo posla s ovom ljuticom.
Tube – promjene boje i razlike u okusu
Ispod klobuka vrganja nalaze se žute cjevčice koje starenjem mogu postati blago maslinaste. Dotaknete li ih prstom, neće promijeniti boju – ostat će žućkasti ili blago smeđi. Okus vrganja je nježan, lagano orašast, miris ugodan, tipično gljivarski.
Međutim, cjevčice lincure purpurospora isprva su bijele, a zatim postaju ružičaste. Kad dodirnemo gorko-slatke cjevčice, primijetimo da brzo poprime ružičastu boju, što je tipično za ovu vrstu. Ipak, najvažnija razlika je okus. Čak i mali komadić gorko-slatkog ima jak gorak okus koji je teško zamijeniti s bilo čim drugim. Gorčina je toliko jaka da može uništiti cijelo jelo, čak i ako je samo mali dio gljive u tavi.
Okruženje i vrijeme rasta
Vrganje najčešće nalazimo u crnogoričnim šumama, posebno ispod stabala bora i smreke, ali ih ima iu mješovitim šumama. Gentian purpurea također raste u sličnim uvjetima, pa ih je lako pobrkati. Obje vrste pojavljuju se od ljeta do jeseni, stoga je iznimno važno obratiti pozornost na morfološke karakteristike gljiva.
Najbolji način da izbjegnete zabunu između vrganja i encijana purpurea je da pažljivo promatrate izgled peteljke i klobuka i probate mali komadić. Imajte na umu da iako encijan nije smrtonosno otrovan, njegov vrlo gorak okus može potpuno pokvariti okus gotovog jela. Berači gljiva trebaju biti posebno oprezni kako bi izbjegli ovu neugodnu grešku, pogotovo jer su u poljskim šumama u jesen obje vrste vrlo slične jedna drugoj.
Gljive berite svjesno i uvijek budite sigurni što stavljate u košaru.